Položaj Petrčana

Petrčane je smješteno između dva grada duge tradicije i slavne prošlosti, Zadra i Nina. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, između dva poluotoka, blagonaklonoj klimi, plodnoj zemlji i izvorima voda, prostor je Petrčana od najstarijih vremena bio ugodan za život.

Prostor Petrčana od najstarijih vremena je zbog prirodnih resursa kao što su geografski položaj, izvori voda i plodna zemlja bio iznimno povoljan za naseljavanje. Najstariji ostaci života potječu iz prapovijesti, no oni su zasad vrlo rijetki. Prvi tragovi života sežu u daleku prapovijest. U rimsko doba Petrčane su pripadale zadarskom ageru (Iader) te su bile granični prostor prema ninskom ageru (Aenona). Iz tog vremena potječu ostaci arhitekture i pokretni arheološki nalazi. Najstariji spomen Petrčana, iz 1071. godine, pronalazimo u Kartularu benediktinskoga samostana sv. Marije u Zadru. Podrijetlo imena naselja Petrčane najčešće se izvodi iz osobnih imena Petricius ili Petar i Zane. Osim zadarskih samostana Sv. Krševana, Sv. Marije i Sv. Platona, svoje su posjede tamo imali i bogati zadarski plemići, a među njima se spominju Cosa Saladin i admiral Jakov Šubić.

Iz razdoblja srednjega vijeka sačuvana je jednobrodna crkva Sv. Bartula s polukružnom apsidom, na položaju Fažan (Kulina) iz 12./13. stoljeće. U dijelu današnjih Gornjih Petrčana (Gornje Selo, Male Petrčane) spominje se crkva sv. Sabine (Slavine), te petrčka luka u izvorima nosi naziv Porto Schiavino. Srednjovjekovni zapisi upućuju na to da se na prostoru Petrčana nalazila crkva sv. Virgilija, no nije poznat njezin točan položaj. Prvu župnu crkvu podigli su benediktinci u Donjim Petrčanima početkom 17. stoljeća. Nova župna crkva izgrađena je 1874. godine, a njezini su zaštitnici sv. Ivan i Pavao, braća i rimski mučenici iz IV. stoljeća.

Razvojem turizma, 50-ih godina 20. stoljeća, duga tradicija maslinarstva, vinogradarstva i pomorstva, iznjedrila je posebnu ponudu brojnih restorana i kafića gdje gost može probati i okusiti izvorne proizvode, kao što su domaće vino, maslinovo ulje, rakije od raznog mediteranskog bilja i tradicionalna dalmatinska jela. Sunce, bistro more i plaža u sjeni borove šumi razlozi su zbog kojih se turisti u Petrčane uvijek i iznova vraćaju.
Petrčane administrativno pripada Gradu Zadru, ali je uspjelo sačuvati duh malog mjesta uz more. Gornje Petrčane, Punta Skala, Puntica, Donje Petrčane i Punta Radman čine cjelinu današnjeg mjesta Petrčane.

Povijest Petrčana

U rimsko doba Petrčane su pripadale zadarskom ageru (posjedu – Iader) te su bile granični prostor prema ninskom ageru (Aenona). Iz toga vremena potječu ostaci arhitekture i pokretni arheološki nalazi. Međutim, još uvijek nisu bili predmetom gotovo nikakvih istraživanja. Najvjerojatnije se veće rimsko ladanjsko imanje (villa Rustica) nalazilo na položaju livada, u blizini samoga središta današnjega naselja Donje Petrčane. Drugo takvo imanje vrlo vjerojatno je bilo u uvali Fažan, na graničnom prostoru s današnjim naseljem Kožino.

Najstariji spomen sela Petrčane potječe iz 1071. godine. Nalazi se u Kartularu benediktinskoga samostana sv. Marije u Zadru, a riječ je o raspolaganju zemljom znamenite zadarske opatice Čike. Podrijetlo imena naselja Petrčane najčešće se izvodi iz osobnih imena Petricius ili Petar i Zane. Tijekom srednjega vijeka posjedima u Petrčanima gospodarili su zadarski samostani Sv. Krševana, Sv. Marije i Sv. Platona. Također, bogati zadarski plemići su tamo imali svoje posjede, a među njima možemo spomenuti Cosu Saladina i admirala Jakova Šubića.